Programske natuknice HZ – stranka naroda

Kako bi se Hrvatska zora – stranka naroda profilirala drugačije od ostalih stranaka u hrvatskoj, trebala bi uskladiti svoja programska načela s dolje programskim natuknicama koja su nastala na osnovi empirije, stručnosti i mudrosti. Čelni ljudi stranke HZ trebali bi oživotvoriti ove programske natuknice u programska načela i po tome djelovati po svakoj obrađenoj točki. Ne želim ovdje spominjati imena ljudi koji su stvorili ove programske natuknice prije nego što čelni ljudi stranke prihvate ili odbace iste. Ove programske natuknice nisu slučajno napisane i predstavljaju pomoć stranci u pronalaženju novoga i različitoga od svega dosadašnjeg ponuđenog na političkoj pozornici.

Teško je ponuditi neku razvojnu paradigmu koja nije već od nekoga  ponuđena.

Mislim da se treba opredijeliti na neka izuzetno teška  razvojna područja koja donose  za cijelo obnovu, rekonstrukciju, promjenu trendova, izlazak iz krize i sl.

A.  Duhovna obnova nacije. Autoritet istine i znanja. Argumenti vjerovanja.

Obnova stanovništva. Materijalno i kulturno obnavljanje sela. Stimulacija obnove obitelji. Zaštita majki.

B. Promjena upravnog sustava  države. Decentralizacija i demokratizacija. Regionalizacija  nasuprot provincijalizacije.

C.   Ekonomija. Industrija  temelj ekonomske stabilnosti. Poljoprivreda je cjelovita ekonomija i čimbenik obnove sela i seljaštva, Turizam je propulzivna ekonomija i integrator nacionalne ekonomije.

Regionalni tipovi ekonomije su snaga nacionalne ekonomije:

– obalna ekonomija,

– kontinentalna ekonomija,

– otočna ekonomija,

– graničarska  ekonomija

A-  Duhovna obnova nacije

1. Stanje nacije

–         Posljedice rata: siromaštvo, depresija i strah za budućnost, nezaposlenost, zatvorenost i indiferentnost, grupiranje bijede i bogatstva, nevjera u političko vodstvo, nezainteresiranost spram budućnosti, razvoja i političkih obećanja

–         Posljedice političke nezrelosti: prevara, razočaranost, korupcija, osiromašenje naroda, rasprodaja ili pokradenost nacionalnog bogatstva, razgradnja nacionalne ekonomije, zapuštenost i bezidejnost spram poljoprivrede i seljaštva, permanentno jačanje centralizma, zaduživanje i gubljenje suvereniteta

–         Posljedice nebrige o stanovništvu : nebriga o obnovi stanovništva, nepostojanje pronatalitetne politike, emigracija mladog i školovanog stanovništva, zapostavljeno selo kao izvor nove populacije, nezaposlenost mladog i školovanog dijela stanovništva,

2. Pozitivni putovi u budućnost:  gospodarska stabilnost, zaposlenost i socijalna sigurnost

– Gospodarska stabilnost: povratak vrijednosti nacionalne ekonomije, povratak industrijskih temelja razvoja  na bazi reindustrijalizacije i novih  industrija,  razvoj temeljen na znanju i prirodnom bogatstvu nacije, razvoj ukupne strukture pomorstva, poljoprivrede i tradicionalnih zanimanja, eksportna orijentacija i zaštita vlastite proizvodnje

–         Zaposlenost: otvaranje novih radnih mjesta uvažavajući načela konkurentnost, u zapošljavanju  protežirati vrhunska znanja, održavati ravnotežu muške i ženske radne snage, stvoriti zakonske pretpostavke zaštite radnih prava.

–         Socijalna sigurnost:  osiguranje egzistencijalnih potreba, zaštita na radu s gledišta zakona o radu, zaštita stanovnika s gledišta uvjeta za školovanje, zdravlje i  za zapošljavanje.

1. Briga o stanovništvu

– Je li nacija osuđena na izumiranje stanovništva?

To je pogrešno pitanje i pogrešno tretiranje stanovništva to jest kao statističke mase. Stanovništvo je u prošlosti proživjelo mnoge i mnogo teže ekonomske i socijalne prilike od  ovih u vrijeme domovinskog rata i ono se u povijesti uvijek i brzo oporavljalo.

Netko mudro reče „gradovi troše stanovništvo a selo ga rađa“.

–         Kako obnoviti stanovništvo:

Hrvatsko selo je zapušteno. Ono izumire  jer nema nekoga tko bi ga zaštitio i obnovio. Selo je bogatstvo svake nacije. Selo treba obnoviti i u njemu stvoriti kvalitetne uvjete življenja koji se odnose na egzistencijalne i urbanističke norme. Još uvijek ima šanse da se sela obnove i da se demografska situacija  u Hrvatskoj brzo izmijeni. Naši otoci su zapušteni. Stanovništvo stari i nestaje. Intervencije su skupe ali nužne  jer otoci su nacionalno bogatstvo a stanovnici na otocima su s istim pravima na života  ako i stanovništvo na kopnu. Otoci su nacionalna briga. Siromaštvo unosi nemir među mlade ljude te se ne upuštaju u brak. Egzistencijalna sigurnost stanovništva je najveći stimulans za obnovu stanovništva.

B – Promjena upravnog sustava Hrvatske

1.Problemi upravnog sustava Hrvatske:

– centralizacija funkcija , novca i nadležnosti, – pretjerani broj regionalnih i lokalnih zajednica, – neproporcionalnost u samostalnosti i u  obavljanja određenih funkcija, – zapostavljena uloga  velikih i srednjih gradova, -desubjektivizacija gradova, – nije primijenjen princip supsidijarnosti, -neracionalna i neefikasna organizacija državnih službi…..

2.Novo uređenje upravnog sustava Hrvatske: regionalizacija po principu supsidijarnosti, hijerarhijski tip organizacije na regije, subregije i lokalne uprave.

3.Demokratizacija društvenog sustava je načelo funkcioniranja sustava posebno s gledišta ravnomjernosti i ravnopravnosti po vertikali i horizontali,

C – Ekonomija

1 – Industrija  je temelj ekonomske stabilnosti. Poljoprivreda je cjelovita ekonomija i čimbenik obnove sela i seljaštva, Turizam je propulzivna ekonomija i integrator nacionalne ekonomije.

2 – Regionalni tipovi ekonomije su snaga nacionalne ekonomije:

– Obalna ekonomija, koju obilježava pomorstvo, morska prirodna bogatstva, mediteranska poljoprivreda, turizam, infrastruktura i posebne vrste usluga.

– kontinentalna ekonomija, koju obilježava industrija, geoprometni položaj, poljoprivreda, obrtništvo, infrastruktura i razne usluge

– otočna ekonomija, koju obilježava industrija utemeljena na  lokalnim resursima, vinogradarstvo, maslinarstvo i povrtlarstvo, turizam i ugostiteljstvo

– graničarska  ekonomija koju obilježava geoprometni položaj koristeći vlastite  resurse kao i prekogranične resurse i radnu snagu, graničarska ekonomija širi nacionalne utjecaje na prekogranične prostore.

D – Demokracija :  postoji samo jedna demokracija pod tim nazivom a to je :

–         Demokracija  u kojoj narod izravno bira na demokratskim izborima

a)     Premjera države koji je na čelu izvršne vlasti

b)    Predsjednika Sabora koji je na čelu zakonodavne vlasti

c)     Predsjednika države koji prezentira državu

d)    Predsjednike Vrhovnog i Ustavnog suda

e)     Glavnog državnog odvjetnika

Ovim neposrednim izborom automatski se uspostavlja trodioba vlasti u državi. Iza svakog izabranog predsjednika stoji narod, a ne partija kao što je sada. Politički utjecaji i pritisci na druge čimbenike iz trodiobe vlasti se smanjuju na minimum a sukladno tome raste demokracija i jednakost svih građana, i što je najvažnije uvodi se red u svim dijelovima  društvenog života. Smatram da oni političari koji istinski vole svoj narod, odbaciti će partitokraciju a prihvatit će demokraciju upravo na ovakav način. Sve drugo je obična laž i prevara.

Molim za vaša mišljenja. Izbacite to iz sebe što vas guši. Oslobodite se nevidljivih okova partijske stege, poslušnosti i poniznosti. „Ako vas netko udari po lijevom obrazu ne okrečite mu desni obraz“, kako je krivo prevedeno iz Biblije, nego ga upitajte zašto vas je udario. To pitanje vas oslobađa i ima veći učinak  za vas.

Kada dajete svoje mišljenje o ovim natuknicama tada mislite na živući primjer, slučaj Josip Perković i pokušaja utjecanja na Županijski i vrhovni sud.

Miro Stolić dipl.ing.

Jedna od točaka bi mogla biti ta da je Hrvatska država, država svih njezinih građana

Političke stranke koje nemaju vlastite originalne ideje kada dođu na vlast one se izgube u svakom pogledu riječi. Isto tako, i stranke kojima je osnovni cilj postojanja osvajanje vlasti raznim neistinama i smicalicama poput podizanja kaznenih prijava i optužnica protiv čelnih stranačkih ljudi i samih stranaka, a rezultat takvog ponašanja je nesređena i nesigurna država . Sve bi se to moglo raditi  da su konsenzusom parlamentarnih stranaka prihvaćena pravila koja bi bila konstanta i odrednica političkog i svekolikog života države i građana bez obzira na smjenu stranaka na vlasti. Ta konstanta bi bila ista za sve političke stranke koje osvoje vlast bez obzira na političku ideologiju i filozofiju vlasti i države.

Jedna od točaka bi mogla biti ta da je Hrvatska država, država svih njezinih građana. Građanin Hrvatske države se postaje rođenjem , a država Hrvatska automatizmom postaje matična država svih rođenih u njoj neovisno o vjeri i nacionalnom opredjeljenju.

Također jedna od točaka bi trebala biti da niti jedna vlast ne može pregovarati niti otuđivati dijelove hrvatskog teritorija.

Vitalni nacionalni resursi također se ne bi se smjeli otuđivati od vlasništva hrvatskih građana po bilo kojoj osnovi (koncesije ili prodaje) itd.

Hrvatska zora – stranka naroda je nova stranka na političkoj sceni koja se razlikuje od svih ostalih postojećih 140 stranaka.  Naglasak HZ-stranke naroda je na služenju građanima a ne vladanjem nad njima. Stalno treba isticati da je istinska demokracija kada narod vlada u državi preko svojih demokratski izabranih poslužitelja ili ministara tj. Ministranata. Statut HZ – stranke naroda ne poznaje institut mladeži kao što to imaju druge stranke , a naročito one najveće. Mladež HZ- stranke naroda su ravnopravni članovi stranke i nisu favorizirani kao kod SDP- i HDZ-a  i ostalih stranaka. Razlog tome je što HZ – stranka naroda  smatra da u demokraciji svi trebaju biti ravnopravni pa tako i u strankama, a također smatra da je institucionalizirana mladež  relikt i pandam yunge, komsomolcu, skojevcu, balili i mladeži Mao ce Tunga, Kim il Sunga , Fidela Castra , Pol Pota itd.  Iskustvo nam govori da je takva mladež iskorištavana i nagrađivana od vodećih nepoštenih političara . U to smo se do sada puno puta uvjerili. Mladež HZ je mladež po godinama ali su ravnopravni starijim po godinama i iskustvu pa i mudrosti članovima, i nemaju mladež kao instituciju. Upravo po tome smo različiti. Jedan član jedan glas je sintagma ove stranke HZ. Svaki član je uvijek informiran o svemu što se događa u stranci od vrha stranke pa nadolje. Također i svaki član stranke je dio skupštine stranke na svim razinama i izravno sudjeluju u izboru svojih predstavnika. HZ nema delegate mojih delegata kao što imaju ostale stranke koji svoje „delegate“  (predstavnike) izabiru i nekoliko dana prije unutarstranačkih izbora.

Postoje i razmišljanja da je potrebno izjednačiti sve nacionalne manjine, a ne kao što je danas gdje postoji jedna privilegirana manjina u odnosu na sve ostale. To je prvi korak u stvaranju nezadovoljstva lojalnih građana manjinske pripadnosti. Mnoge svjetske države ne poznaju instituciju manjine u smislu nacionalne pripadnosti. U Americi su svi građani koji imaju državljanstvo Amerikanci kao i u mnogim drugim svjetskim vodećim državama.

Hrvatska zora – stranka naroda ima razvijenu svijest o ekologiji. O tome ćemo posebno pisati budući da je to opširna građa koja  zadire direktno u život svakog građanina. Uvjereni smo da će građani prepoznati Hrvatsku zoru u budućnosti pretežito po njezinim djelima.

Decentralizacija i regionalizacija

Decentralizacijom do napretka

Jake i razvijene regije stvaraju jake i razvijene gradove. Centralizirana hrvatska ima samo jaki i razvijeni Zagreb kao glavni grad koji čini jezgru oko koje se vrti ostali dio hrvatske poput elektrona oko jezgre. Kod decentralizirane hrvatske  svaka regija i svaki grad ima svoju čvrstu jezgru, a svi zajedno čine jaku i čvrstu hrvatsku državu. Po pitanja pomorstva grad Split ima sve pomorske institute osim ministarstva pomorstva. Pomorstvo kao gospodarsku granu treba odvojiti od dosadašnjeg kopnenog i zračnog prometa i infrastrukture. Ako se to nije moglo napraviti do prije dvadeset godina, danas kada  su telekomunikacije postale nužna svakidašnja potreba, stvorili su se svi preduvjeti da Split postane pomorski centar u kojem će biti smješteno i ministarstvo pomorstva.

HZ-stranka naroda, zagovara decentralizaciju po principu narodne poslovice „daj dijete materi“, pa stoga u ministarstvo pomorstva ušle bi sve grane gospodarstva koje su direktno vezane za more i plovidbu morem osim iskorištavanje rudnog bogatstva podmorja kao što je eksploatacija nafte i plina i ostalog rudnog bogatstva.

Sustav decentralizacije je nužno oživotvoriti jer se iz jednog centra ne može uspješno upravljati i rješavati probleme na terenu.

S decentralizacijom uvodi se institut regionalizacije. Uvođenjem regionalizacije ukidaju se županije, koje su i inače služile prije svega za uhljebljenje suvišnih političara pojedinih stranaka, a kočile su gospodarski razvoj gradova. Ulaskom u EU koja je sva izgrađena po regionalnom principu  nameće se potreba ravnomjerne izgradnje hrvatske u cijelosti .

Centralizirana Hrvatska pokazala se ne učinkovitom. Kontrolne službe su državne ili bolje rečeno centra moči. Kontrola građana ne postoji jer centar diktira i kreira život u državi po svojoj piramidi. Ako to pridodamo centralizirane novinske kuće s kojima upravljaju pojedinci u korist centralne vlasti tada se rađa diktatura vladajućih prema ostalim građanima i na taj način emaniraju sve vrste kriminala i korupcije čega smo svi svjedoci  upravo danas.  Da se je na vrijeme reagiralo i spriječilo Sanadera i Nadana Vidoševića oni ne bi mogli opljačkati hrvatski narod koliko su ga opljačkali. Da Hrvatska  nije bila centralizirana drugačije bi i radile službe koje sprječavaju kriminal i korupciju jer bi se odmah djelovalo iz regionalnih centara. Kako je predsjednik vlade Sanader organizirao kriminalnu hobotnicu jer mu je to bilo omogućeno, tako je on bez ikakve kontrole mogao isisavati novac po cijeloj hrvatskoj iz svih državnih ustanova i firmi. Da je bila obavljena regionalizacija to sigurno ne bi mogao napraviti.

Decentralizacija raspoređuje upravljanje po regijama i gradovima. Gradovi postaju jezgre razvoja  a regije su okrenute prema gradovima i prema vladi RH i serviraju ih u političkom i svakom drugom smislu. U konačnosti gradovi slobodno raspolažu sa svojim resursima, a ne kao što je danas slučaj da gradovi na moru nemaju ingerencije nad svojim pomorskim dobrom niti nad svojim šumama i nacionalnim parkovima. Što se tiče pomorskog dobra napravljene su velike nepravde pomorskim gradovima otrgnuvši im pomorsko dobro i sasvim nepotrebno prenošenjem ingerencija na lučke uprave i to ne samo na jednu nego na dvije kao što je slučaj u Splitu.

U centralističkim državama gradovi su podčinjeni centralnoj vlasi i za razvoj gradova često se prosi po raznim ministarstvima bez obzira koliko godišnje novaca su prihodovali. To se može i drugačije kazati da su centri moči gospodari svi ostali robovi. Raspodjela novca nije pravedna i ravnomjerna niti može biti jer centar moči odlučuje o raspodjeli.

Regija Slavonije trebala bi imati ministarstvo poljoprivrede i stočarstva. Ta zelena brazda lakše bi se dogovorila s dalmatinskom regijom i njenim gradovima o snabdijevanju svih vrsta živežnih namirnica od zelenila, voća, povrća do svih vrsta mesa. Turizam bi bio pokriven s kvalitetnom i svježom robom, a Slavonsko-baranjska selo bi ponovno oživjelo i u nekoliko godina hrvatska bi bila izvoznik hrane, a ne uvoznik zadnje kvalitete od švercera.

Što današnji političari prije shvate da je decentralizacija i regionalizacija nužnost, to će se hrvatska prije izvući iz ove bijede gdje su nas doveli upravo političari koji se smjenjuju na vlasti u ciklusima.

Slijedom svega decentralizacijom i regionalizacijom povećati će se broj zaposlenih pretežito u vlastitim aranžmanima. Dalmatinske vrtače će opet obrađivati i proizvodi slati za turizam, a stočari će se opet baviti uzgojem stoke u slobodnoj ispaši kao i nekada i od toga dobro živjeti.

Sve gore napisano može se svesti u samo jednu proširenu rečenicu da je decentralizacija i regionalizacija od životne važnosti za opstanak hrvatske države.

Politika konfuzije-politički proces sjedinjenja lijevih i desnih.

Hrvatska zora

Danas se konzervativcem smatra svaki onaj koji želi zadržati postojeće stanje ili postojeći način poslovanja.

Kod razvijenog zapada se sve više smanjuje konzervativna opcija,a povećava liberalna biračka javnost. Ovdje su liberalni samo u prisvajanju novih načina hedonizma,a bez jasnog postavljanja uz liberalnu opciju. Kod  zemalja u tranziciji se pojačava konzervativna strujanja jer su populacijski starije stanovništvo. Mlade i aktivne ljude nalazite u razvijenim društvima jer je tamo način života jednostavan i po standardu veći. Ovdje kasnije dolazi do sukoba vanjskih-unutarnjih,zbog pojedinih zamisli kako treba voditi i upravljati državom.

Vrijeme koje je potrebno zemljama u tranziciji se sve više crpi. Gube se kadrovi i fleksibilnost ostatka stanovništva na povremene promjene ,koje su svakako nužne. Svako brzo rastuće društvo treba imati potrebu za kompromisima. Kod nas je slučaj gdje su dvije suprotstavljene strane podijelile državu i društvo,pa se prema njima odnose kao prema svojim osobnim vazalima. Nažalost,ali politička vlast je ta koja erodira i prihvaća sve lošije kadrove,jer se odlični kadrovi neće spustiti na nisku granu sa koje će samo potvrđivati što im se „servira“iz visoke politike. Najbolji kadar, koji oni mogu mobilizirati jeste srednja životna dob od oko 40-50. godina. To su kadrovi koji su „zapeli“ ili jednostavno odustati od odlaska i prilagodili se prema trenutnoj situaciji. Pragmatično,ali nedovoljno proaktivno.

Kasnijim vremenskim situacijama se pokušavaju prilagoditi sa praktičnim prilagođavanjem novim ciljevima,a sa isticanjem potrebe odbacivanja tereta ideoloških konflikata. Ovdje je karakteristično i poticajno povlačenje prema posebnim grupama koje žele imati apsolutni utjecaj,koji opet ne smiju izraziti javno. Izlaskom na javnu scenu gube svoj posebni utjecaj koji su stekli sa vremenom. Grupe imaju svoje posebne karakteristike i sposobnosti koje su već odavno dobro uvježbani. Koliko je nužno povlađivati takvim skupinama? Nažalost,ali jedino je moguće u vremenima tranzicije. Jedini način proizlaženja cijele začarane situacije jeste isticanje demokratskih vrijednosti i obučavanje istih vrijednosti. Bez toga se ne može doći do kvalitetnog pomaka u napretku  i razvoju svih regija u državi.

Izgradnja konzervativnih politika na modernim načinima djelovanja jeste velik problem za ustaljena mišljenja unutar stranke. Još je jedan problem što je takvo rebrandiranje čak i poželjno i lako ostvarivo. Najteža je pogreška kad konzervativna opcija,kod tranzicijskih društava,pokuša gurnuti opciju u religijski konzervativizam,jer se time zaoštrava unutar državna-unutrašnjopolitička retorika,koja često dovodi do represije i prevrata na političkim nivoima. Kada se gleda ukupna politička situacija ,gdje se ne smije okrenuti leđa jasnim političkim signalima preoblikovanja konzervativizma u modernu opciju ,moramo potvrditi potrebu jasnog izjašnjavanja u smjeru koji se pokreće. Oklijevanje i tromost je samo prilika za modernizacije i pokretače novih smjerova ,jer se tradicionalisti obično povlače. Ovdje sada nastaje problem jer je nastao sukob religijskog konzervativizma sa modernizmom. Jedni i drugi žele postati voditelji novih smjerova,ali jedni i drugi ne znaju izgraditi kompromis,pogotovu kod tranzicijskih država. Prelazak u demokraciju je postao trnovit put.

Kada desnica odustane od  obrane tradicije tada ljevica postaje zagovornik desnih opcija. Imate situacije gdje se pojedini političari ljevice zaklinju u novo pronađenu religiju ili su postali zagovornici smanjenja utjecaja interneta na ljude,jer se jednostavno boje globalizacije. Problem „nazadnih i naprednih“ sve više se gube,jer je sama retorika političkih suprotstavljenih strana sasvim usuglašena.

Strah stanovništva je nastao na sukobima ili frustracijama  političkih  izjava i porukama  unutar određenog društva. Budućnost je gledala na jedan ili drugi način,ali je interesantno kako se nema zajednička ili „koncenzualnih odluka“ o zajedničkom nastupu. Kod pojedinih država se pojavljuje problem isticanih ciljeva  ,jer svaka promjena se u društvu gleda kao katastrofa. Promjene se zagovaraju,ali ne žele. Želi se napraviti iskorak prema suvremenosti,ali je još uvijek strah od novih događanja. Dolazi do problema prihvaćanja poruka,a običan stanovnik se otuđuje od svoje prošlosti, što opet dovodi do povećanje skepticizma,cinizma i sve učestalijeg ne povjerenja.

Možda najapsurdnija situacija jesu anti globalistički protesti i govori pojedinih socijalističkih pokreta protiv globalizacije,a u organizaciji socijalno-liberalnih opcija u društvu. Sjetimo se samo situacija gdje su se organizirali protesti protiv velikih sila ili G-7,pa onih poznatih poruka u kojima se traži zaustavljanje procesa ujedinjenja tržišta,smanjenje proizvodnje u nekim državama za interese manjih ,itd. Sve su te teme nastale u socijalističkoj kuhinji okrenute za konzervativni oblik života. Sve više nastaju apsurdi,koji samo još više zbunjuju birače. Kapitalizam postaje sve omraženiji,a društvo lagano klizi prema odgovornoj proizvodnji. Pokušava se zaustaviti tehnološki brzi razvoj,posebno novih tehnologija, a za potrebe zadovoljenja zavoda za zapošljavanje. Naravno kako statičnost nekih procesa nikad nije opcija,to je samo zavaravanje.

Svako društvo koje nije spremno za promjene neće imati mogućnosti sudjelovati u utrci sa velikim igračima. Posebno je problem kod ne povjerenja prema političkim organizacijama,jer ni one nisu spremne na izgradnju kvalitetnih ideja. Ideja koje bi dovela do nade i razvoja. Izgradnjom vizija i povećanjem izbora se omogućava svojem društvu bolji razvoj,pa čak i u recesijska vremena. Nažalost,ali još uvijek smo u prostoru apsurdne politike,gdje se samo zadovoljavaju potrebe političkih poruka,a nema se potrebe izgraditi neko suvremeno i bolje društvo.

Politički procesi pred nama-aktivizam i cinizam

 

Politika je prešla u aktivizam i participaciju. Pojavom novih političkih aktera sa novim temama,te širenjem političkih tema kroz nekoliko zadnjih desetljeća doveo je do ubrzanog rasta mikropolitike. Pokušalo se sa objavljivanjem svakodnevnih aktivnosti ili objavom nekih posebnih oblika aktivnosti na nivou vlasti,bilo općinska,županijska ili državna. Često se u ovaj smjer ubacio termin „Treći put“,sa očekivanjem o zamahu ili boljem prijemu unutar nekih skupina. Svakako se pokušalo napraviti novi koncept koji bi bio temelj interesiranja javnosti.

Moramo biti svjesni kako je politika već primijećena,ali je na nivoima koji su drugačiji od interesa političkih stranaka. Sada se povećava članstvo u udrugama ili posebnim grupama,a stari način politike sve više zamire. Energija se usmjeravala u praćenje vijesti i aktivnosti kroz sve kanale koji takve vijesti objavljuju. Danas je vijest daleko brža i lakše pristupačnija. Samo što se vijesti sve više okreću prema problemima za okoliš,trgovinu ili neki od oblika razoružanja. Političke stranke gube utrku sa stvaranjem sadržaja kao što to mogu napraviti udruge civilnog društva. Civilna društva sve više dobivaju većinu u javnosti. Kako se to drugačije kaže:mladi se sve više interesiraju za volontiranje u grupama,nego u političkim strankama. Mladi sve više traže rasprave o pojedinim temama,a ne više na nivou državnih uprava.

Veliki problem jeste što pojedine političke opcije sve više se udaljavati od svoje biračke baze,pa se mladi sve više osjećaju otuđenima od svih oblika odluka,a to opet dovodi do daljnje ne-zainteresiranosti i ne-angažiranja mladih.

Mnogi političari nemaju volju saslušati svoje biračko tijelo. Nisu pronašli alate koji će zadovoljiti potrebe ljudi na terenu. Što je još gore,većinom se političari odmiču od demokracije u onom  trenutku kada dođu do nekog oblika vlasti. Kako poslovica kaže: daj nekome vlast da vidiš kakav je čovjek.

Veinom i nije problem saslušati biračko tijelo,ali se većinom nema dovoljno mogućnosti za zadovoljenje potreba biračkoga tijela. Zbog čega se aktivizam sve više smanjuje,a mladi gledaju na politiku kao iscrpljenim oblicima ,koji više nemaju ni smisla i potrebe postojanja. Postajemo sve više društvo samodostatnosti i prihvatit ćemo trenutno javno mišljenje. Neki od težih oblika odgovora,koji su često šaljive prirode,gledaju se kao cinizam,kritika i čak verbalni delikt,podložan za parnično postupanje. Zbog čega mladi ljudi odmah odustaju od političkog određenja ,jer cijeli proces ranije sasjecanje u „korijenu“ ,kako bi naši stari rekli. Ovaj proces sve više otuđuje običnog čovjeka od čitanja vijesti ili nekih TV informacija koji su potrebni za cjelodnevnom funkcioniranju običnih građana,jer sve ubacuju u koš nevažnih i ne potrebnih informacija,za njih same.

Ukoliko se sjetimo facebook prosvjeda imamo priliku vidjeti potrebu birača izaći iz osjećaja izolacije i ne-angažiranja ,ali se nijedan taj pokret nije profilirao u politički pokret. Naslijeđeni prosvjedi nisu dovele do razumnog način komunikacije i novih ideja za platformu koja može dovesti do stvaranja novih političkih tema. Javna aktivnost sve više gubi potrebu novih „uzaludnih i ne-potrebnih“ javnih događaja,a sve više nestaju iz javnih medija i nove teme koje mogu biti nositelji društvenog razvoja.

Isticanjem tema za društveni razvoj i podizanje svijesti često se susrećemo sa cinizmom,osjećajem otuđenosti, nepovjerenjem i posebno ne aktivnošću.  Alternativa je podizanje više svijesti kroz daljnju demokratizaciju cijelog društva. Sjetite se štrajkova koji su imali milijunsko sudjelovanje:što je bilo s njima? Tako je,jednostavno su se izgubili u vijestima koji ih sustižu,a to je ono što pokvareni političari često koriste,za svoj osobni probitak. Ovdje moramo odvojiti štrajk za kolektivne ugovore sa antiratnim osjećajem. Antiratni osjećaji na ulicama sami sebe isključuju iz aktivnosti daljnjeg aktivizma i političkih prosvjeda. Pokušaji promjene pojedine teme na nivou društva nemaju velikih izgleda za širenje dijaloga. Ovdje je važno imati dovoljno komunikacijske spremnosti za interakcijom i suradnjom,ako se želi dovesti do neke mogućnosti promjene i aktivnosti.

Često se društvo organizira prema apolitičnosti izbjegavanju donošenja sudova. Često se gleda u ne podudaranje pokreta između pojedinih pokreta. Što bi trebalo težiti konsenzusu to se pojedine opcije sve više udaljavati na nivoe pojedinih grupa. Opet se grupe posebno cijene prema količini homogenost koju su ostvarili u zajedničkom djelovanju. Smjer djelovanja i utjecaj mogu imati ne aktivno pravocrtno kretanje,koje svojim ne aktivnostima jednostavno uništavamo.

Izgradnja grupa koje se emocionalno povežu čini zajednicu koja može imati uspjeh i povećanje priključenja toj organizaciji. Ukoliko se u takvu skupinu pojavi karijerist,koji vidi svoje posebne interese,često se zdvajaju u ne angažiranje skupine. Skupine koje čekaju svoje posebne uvjete za zadovoljenje svojih ciljeva.

 

Predstavljamo člana “Hrvatske zore” prof.dr.sc. Slavko Šimundić

Prof.dr.sc. SLAVKO ŠIMUNDIĆ rođen je 11.rujna 1946.godine u Lovreću. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu i Fakultetu organizacijskih nauka Univerziteta u Beogradu (1978) i (1979). Nakon diplomiranja radio je u Računskom centru Beobanke i Znanstvenom institutu Brodosplit – te u MUP-u RH Policijska akademija – Visoka policijska škola u Zagrebu. Od 1999 godine radi na Pravnom fakultetu u Splitu.Magistrirao je (1985.) i doktorirao (1990.). Za docenta je izabran (1991.) a za izvanrednog profesora (1997.)., godine.Za redovitog profesora izabran je (2002.), a za redovitog profesora u trajnom zvanju (2007.). godine. Obavljao je funkciju dekana Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (od 2002. – 2004.god.). Pročelnik je Katedre za informacijske znanosti i statistiku i predstojnik Zavoda za ekonomsko – financijske i informacijske znanosti i statistiku.

Član je nekoliko međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih društava. Uz 250 znanstvenih i stručnih radova iz područja informacijskih, organizacijskih i kriminalističkih znanosti, autor je i osam monografija:

Policija i informatika (Zagreb, 1998.), Uvod u informatiku (Split,2000.), Funkcijska informatika u društvenim sustavima (Split, 2000. ), Osnove metodologije i izrada znanstvenog i stručnog rada (Split, 2002. ), Informatika –  Uvod u laboratorijske vježbe – (Split, 2003. ), Zbirka zadataka iz statistike (Split, 2003. ), Podaci i baze podataka (Split, 2005.), Pravna informatika (2008.), Upravna informatika (2010.), Statistika za pravni i upravni studij (2012.).

Predajem vam svoja iskustva

Razmišljajući o svom životu spomenuo bih neke ključne točke iz mog života koje su ga učinile takvim kakav jeste a to su: zaposlenje u Brodosplitu, nakon završetka srednje škole, upis na studij na dva fakulteta u Beogradu, rad uz studij kako bih mogao sam sebe školovati.Sve to mi je pomoglo da shvatim kako čovjek svojim radom može mnogo postići.

Mislim da se kroz život nisam mnogo mijenjao jer sam uvijek imao zacrtani životni cilj kojeg sam se nastojao držati, a u čemu mi je pomogla upornost u savladavanju teškoća znajući da samo kroz teškoće mogu stići do “zvijezda.”

U društvu koje me okružuje smatram za krizne situacije slijedeće: Domovinski rat, nezaposlenost,pljačka društvene imovine, korupcija, što rezultira dezorijentacijom, bezvoljnošću i agresivnošću mladih te depresivnošću i otuđenošću starijih osoba. To tumačim tako što ljudi postaju sve više egoistični, altruizma je sve manje i kao da je hedonizam u prvom planu. To, po mom mišljenju rezultira padom morala.

Ključne osobe u mojem životu bili su moji roditelji koji su me naučili poštenju, skromnosti, radu i pomaganju siromašnima, zatim, profesor koji mi je za vrijeme studija pružao moralnu i financijsku potporu te papa Ivan Pavao II, od kojeg sam naučio da se ne treba stidjeti svojih slabosti, da treba biti istinoljubiv i skroman i da treba uvažavati one koji su drugačiji od nas kako bismo mogli živjeti u miru sa sobom i sa drugima.

Uvijek sam bio otvoren prema dobrome pa sam primao i prihvaćao poruke za život kao što su: uči od starijih, poštuj sve ljude, pomaži sirotinju ali ne očekuj ni zahvale ni nagrade za to, radi pošteno i voli svoju domovinu.

Zadovoljan sam svojim poslom, pogotovo kad vidim rezultate svoga rada, ali ima trenutaka kad osjećam nezadovoljstvo,a to se događa onda kad  vidim da mi netko “izigrava” prijatelja, a kad mi okrene leđa onda pravi smicalice radi osobnog probitka.

Na poslu sam u dobrim odnosima sa drugim djelatnicima, nastojim pokazati svoje dobro raspoloženje i kontrolirati se kad bih mogao “eksplodirati.”

Naročito dobrodošao osjećam se u Biogradu na moru, jer je radna atmosfera sa kolegama i studentima odlična.

Promjene na poslu doživljavam kao nužnost i nastojim ih prihvatiti i prilagoditi im se ako se uvjerim da one vode ka boljitku.,ako ne, onda nastojim reagirati raznoseći argumente.

U slobodnom vremenu bavim se znanstveno-istraživačkim radom,radom u vrtu i boravkom u prirodi, jer me to veseli , a ponekad mi je potreban boravak u prirodi bez društva da bih mogao “napuniti akumulatore” za boravak u društvu.

Čovjek nikada nije sasvim zadovoljan sa postignutim, pa tako ni ja. Uvijek mislim da je nešto trebalo biti bolje. Ono što bih rado promijenio, da mogu, su odnosi u društvu i ponašanje nekih osoba iz moje radne sredine. S obzirom da mnoge stvari nisam u mogućnosti promijeniti, promijenio sam se ja tako što nastojim savjesno raditi ono što mogu a izbjegavati ono na što ne mogu utjecati i izbjegavam one osobe koje svojim ponašanjem narušavaju moj mir.

Na svoju budućnost gledam kao na nastavak sadašnjosti, odnosno, nastojat ću se nastaviti baviti onim što volim raditi i što najbolje znam raditi.

Društvo oko sebe vidim kao one koji se bore za materijalne stvari i osobni probitak, a nikako ne žele shvatiti da to donosi samo trenutačnu sreću zbog čega postaju moralno i duhovno prazni.

Ipak,optimista sam, i mislim da će jednom nakon sumraka i tame svanuti zora,jer tek kad društvo padne na dno onda se počne dizati shvativši da nagle promjene u svijetu mogu donijeti i dobro ako je put prema cilju popločan dobrim idejama koje će realizirati neustrašivi dobri ljudi. Mislim da tome može dati doprinos Hrvatska zora okupljajući ljude koji su spremni žrtvovati sebe za boljitak svoje domovine i svih ljudi koji u njoj žive i koji žele i hoće svoje znanje i umijeće staviti u službu svog naroda. Želim da u Hrvatskoj ne bude podjela, da svi ljudi zajedno kreću u svjetliju budućnost, da mladi imaju zaposlenje u svojoj domovini, a da jedini nezaposleni budu djelatnici Zavoda za zapošljavanje koji će se morati prekvalificirati da bi se zaposlili.

Iznad svega želim da mladi i stari mogu živjeti od plodova svoga rada i da se ne izokreću moralne vrijednosti.

Ljudima koje susrećem savjetujem da žive i rade po svojoj savjesti, a da bi to postigli neka svakodnevno preispituju svoje postupke i nastoje raditi samo dobro. Dobro se uvijek vraća dobrim samo trebamo biti strpljivi  i ne umoriti se čineći dobro.

Onima koji ovo budu čitali poručujem: ne dozvolite da vam život teče uzaludno,  budite uporni u činjenju dobra, težite za malim stvarima pa ćete postići mnogo, budite strpljivi sa sobom i u ophođenju sa drugima,ne dopustite da vas okupiraju negativne emocije, neka vaše srce bude zatvoreno za zlo a otvoreno za dobro.Volimo jedni druge i pomažemo jedni drugima, to je pravi i jedini put ka sreći.

Zahvaljujem se svima onima koji ovo budu čitali i želim da barem jedna moja misao dopre do njihova srca.

Srdačan pozdrav od Slavka Šimundića

Vjerujem samo jednom političaru.

Političke stranke u vladi i izvan nje pristupaju prema svojoj državi kao preslaboj instituciji,koja kao “ne može” se nositi sa problemima u društvu. Takav način djelovanja loše utječe na učinkovitost države i vladine politike,a to opet dovodi do razočarenja u politiku. Jednom je geslo tačerizma bilo kako „nema alternative“ za pojedine političke procese. Nažalost,ali naša vlada nije dovoljno efikasno predvidjela moguće scenarije za „nove alternative“. Umjesto da se okrenemo vrijednostima i promišljenoj budućnosti imamo samo povratak u prošlost. Najbolji  slučaj jeste bavljenje „ne važnim“ problemima  na društvenoj margini. Svakako ova politika više nema smisla.

Globalizacijom su vlade ove države umrtvili sposobnost naroda za riješenje vlastitih problema,a što je još gore sve više se sukobljavati sa javnošću čine samo gubitak konca pod vlastitom kontrolom. Bilo je lako prihvatiti sve što europski parlament naredi,ali im je bilo teško prilagoditi načine djelovanja i prilagodbu poslovanja u svojem društvu. Svakako ovakav način rada dovodi do gubitka povjerenja u političko djelovanje i rad. Igranjem igara u kojima se odbacuje odgovornost jeste samo odraz bahatosti glavnih političkih opcija u našem društvu. Još nam trebaju reći kako je nužno nešto opljačkati,kako ne bi ništa ostalo, kad uđemo u europsko društvo. To bi baš bilo kao „šlag na kraju“.

Vlada je ta koja treba upravljati procesom,a ne biti samo sljedbenik političkih događanja.  Vidite isplivavanje probnih balona,koji se kasnije odbacuju,pa se opet stavljaju u izbor javnosti. Umjesto da su iskoristili priliku i započeli proces europskog uljuđivanja i sanacije svih problema,došli smo u situaciju bavljenja nazovi političkih problema. Još ćemo dugo prekrajati povijest umjesto da se okrenemo budućnosti. Koliko ćemo izdržati? Još kratko vrijeme,jer nas je sve manje.

Često nam postavljaju pitanje kako smo mi neki „Treći put“. To jednostavno nije istina. Mi smo jedini mogući put. Zalažemo se za pravdu i pravednost. Želimo izgraditi društvo za sve građane ove države sa svim mogućnostima, nadama i snovima. Želimo vratiti povjerenje građanima u njihovu državu i njihovo društvo,jer samo tako možemo izgraditi suvremenu državu i još bolji nam grad.

Vrijeme za promjene i uklanjanje institucionalnih političara

Javnim životom u našem društvu dominira politika straha. Strah od mogućih posljedica prema pojedincima na vlasti,a  postali smo dobri u međusobnom zastrašivanju i u našem vlastitom strahu. Svakako smo određeni prema povlačenju u izolaciju i odustajanju od sanjanja nekih novih snova.

Moramo pobijediti strahove od politike i poticati jasno izjašnjavanje o svim problemima u našem društvu. Posebno je potrebno pobijediti pogrešne ideje kako nismo svi za politiku ili kako nije sve status quo u našem društvu. Hrvatska zora će se posebno zalagati za onemogućavanje pritiska na časne i poštene kandidate,bez obzira kojoj stranci pripadali. Zalagati ćemo se za isticanje strategija za sve administrativne cjeline u ovoj državi i vidjeti slabosti i jakosti svih,i prema njima se odrediti.

Cjelokupna politička  klasa je preuzela ulogu predstavljanja ovog naroda,a da nekih kompetencija i nemaju,što je žalosnije oni su  postali institucionalizirani u javnom životu. Misle kako su ne zamjenjivi,iako vuku poteze koji nisu dobri za ovaj narod. Ukoliko se ne obranimo od takve vrste osoba,bit ćemo u opasnost gubitka identiteta,smisla i same svrhe u našem društvu. Oni nas samo gledaju kao objekte smetnje,a ne kao moguće nositelje promjena. Što nas dovodi do zaključka kako smo zamjenjivi,a oni to nisu.

Nešto što nam se već dogodilo jeste naša sumnja spram politike i neobjašnjiv cinizam na sve što nas okružuje,a sve to zahvaljujući institucionalnim političarima koji nemaju smisla i umješnosti napraviti novu vrijednost ili barem isticati staru vrijednost. Ukoliko ste sami sebi rekli kako su političari ovakvi ili onakvi,a bez nekih pozitivnih primisli,tada ste samo sebe osudili na povlačenje iz javnog života. Opet,udaljavanjem od javnog života samo ispunjavate želju institucionalnim političarima u njihovim manipulacijama. Hrvatska zora ne želi manipulacije i obezvređivanje političkog života. Želimo samo vratiti smisao u ovaj društveni život. Ukoliko to ne uspijemo sve postaje besmislen i onda se imamo razloga bojati svega.

 

Moramo vjerovati u poboljšanje života,u promjene i poboljšanje društvenih vrijednosti. Politika je nauka,a ne znanost u humanističkim djelovanjima i sve ima svoj razvoj,pa tako i politički način razmišljanja. Na svu sreću, mnogi od nas ne žele se pomiriti sa sudbinom. Ne možemo dopustiti svoj nestanak i brisanje sa geografskih karata,a na žalost prema tome idemo. Sve nas je manje,a na svome smo. Ukoliko nas institucionalni političari još budu vodili nametnuti će nam ideju apatije,što će biti veliki problem.

Žele nam reći kako nemamo perspektive,ili su nam perspektive malene za političko djelovanje,a samo nam žele nametnuti osjećaj manje vrijednosti i usaditi političko ne angažiranje. Neke čak elite imaju ovaj način rada već duže vrijeme,jer samo tako kroz politiku poricanja mogu biti nešto u ovom društvu.

Moramo poticati humanizam kroz naše društvo,jer samo tako možemo vratiti povjerenje i pokušati ponovno izgraditi temelje našeg identiteta. Poticati ćemo individualne slobode,osobnost i slobodu,a nikako nećemo isticati slabosti ovog društva. Podržavamo javni život,koji neće biti iscrpljivati. Pojasniti ćemo kako ljevica i desnica ne postoje,jer su te granice davno nestale u političkom trgovanju. Sadržaj takve priče je postao samo na retorici. Dodjeliti ćemo veću ulogu svim pojedincima i cijelom čovječanstvu. Izgrađivati ćemo identitet koji ima osobnost i stavove,a posebno zagovaramo promjene i gledanje u budućnost. Pozitivni nam je stav prema slobodama,rizicima,autonomija svih pojedinaca. Posebno želimo istaknuti potrebu izgradnje znanstvenih i društvenih istraživanja.

Orijentirani smo iz ljudske civilizacije prema budućnosti.

 

Izgradnja strategije je prioritet

Svaki plan koji donese kvalitetan pomak u današnjim vremenima jeste dobar plan. Savršen bi plan bio kada  se  sve dogovori na referendumu i svi građani  prihvate takav plan.

Nedavno smo u javnosti vidjeli ideju i početak zagovaranja ideje o stvaranju strategije za grad Split.  Takav jedan dokument  olakšao bi svim građanima situaciju za planiranje i djelovanje na nivou grada. Poduzetnici bi imali okvir razvoja grada i kroz sve to bi mogli planirati svoju budućnost. Radnici bi znali gdje i kako se razvija grad i prema njemu bi se odredili i obučavali. Zavod za zapošljavanje bi lakše organizirao tečajeve za prekvalifikaciju. Grad bi na osnovu toga planirao posebne obrazovne institucije koje su mu nužne. Svi bi našli nešto za sebe. Resursi grada i države bi bili racionalno usmjereni u ono što je potrebno,a ne što se lako može podržati. Od lakih planova nemamo ništa,samo gubitak vremena.

Mjesto bi dobilo smisao prema kojem može vidjeti svoju budućnost. Jasna ideja bi olakšala svima ravnomjerni razvoj i razvoj prema svojim mogućnostima. Zato jesmo za strategiju na nivou grada. Jedan plan koji mora imati u sebi probleme, smjer poticaja i ključna mjesta izgradnje.

Jedna bi strategija dala smisao cijelom gradu u kom smjeru da se pokrene. Dobile bi se ideja prema kojima možemo razviti cijeli grad sa svim stanovnicima istog. Međutim,to je glavni problem jer ima ono ali, neke strukture ovog grada neće dozvoliti izgradnju planova,jer bi to značilo kako plan moraju poštivati i raditi na njemu. Tu obično nastane mračna strana pojedinih birokratskih institucija i njihovih struktura koje samo žele određenu korist.

Gledali smo planiranja birokratskih struktura ,koje su većinom bile za kozmetičke promjene,koje opet donose sitne povlastice i pranje novca. Strategija bi, donesena na nivou grada, sigurno donijela smanjenje mogućnosti manipulacija sa gradskim sredstvima. Sigurno bi napravili pravi korak prema smanjenju krivičnih djela nekih ljudi u birokratskim strukturama.

Gledamo li televiziju,posebno danas,imamo samo aferu za aferom. Što je najgore to nisu iznosi otuđenog novca od nekoliko tisuća kuna,tu je riječ o milijunskim iznosima. Što je još gore,pojedinci idu svjesno u tom smjeru,jer znaju kako će dobiti godinu do dvije,a nakon toga izlaze iz zatvora kao uglađeni i pošteni građani sa novcem u džepu.

Svi protivnici ovakvog planiranja su u zabludi,jer misle kako takav plan neće donijeti napredak. Mišljenja kako nam tako nešto ne treba je samo zavaravanje. Ovakav plan ima namjeru zajedničke vizije našeg grada i planiranje kako će on izgledati dugoročno. Opet će dugoročno biti vrijedno ,jer se svi stanovnici mogu naći u takvom planiranju.

Moramo podržati djelovanje na izgradnji strategije. Želimo li razvoj grada na ravnopravnim osnovama onda moramo biti za planiranje našeg mjesta.

Pozivamo vas sve da nam se pridružite i pomognete u djelovanju prema strategiji grada. Zajedno možemo biti partneri u izgradnji našeg grada.

Naš grad nema alternativu. Zajedno možemo smisliti svaki plan za razvoj našeg grada.

Nećemo čuvati „trule krumpire“

 

Izgradit ćemo društvo dostojno svih građana naše države.  Takvo društvo koje će biti okrenuto prema napretku,kvaliteti življenja i slobodi svih pojedinaca. Svi pojedinci moraju imati svoja zagarantirana prava,bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali.  Napadati ljude koji su samo glasali za pojedinu opciju je za nas nemoguće. Vjerovali smo u nešto i podržavali smo san,a sada želimo prave ljude na položajima da nas vode i grade budućnost. Zato i slijedom toga podržavamo riječi našeg predsjednika prof.dr.Milana Kujundžića: neću čuvati „trule krumpire“. Truli krumpiri su bili politički dužnosnici koji nisu mislili na svoj narod nego samo na prosperitet svojih osobnih pozicija. Hrvatska zora je mlada stranka na političkoj sceni i ne krivi ni jednog člana druge stranke zbog trenutne situacije koja nas sve pogađa. Recesija je svima teret,sve više ljudi su u teškom materijalnom stanju,život je sve skuplji,ali to nije razlog za prigovor običnim ljudima i članovima pojedinih stranaka.  Članovi su ti koji su vjerovali performansu svojih političkih čelnika i nisu krivi ni prema odgovornosti ni prema zapovjednoj odgovornosti.

 

Ne može se biti zdrav bez osobe od povjerenja. Tako je glasila rečenica koja nas budi i organizira u novoj političkoj stranci. Stranci koja želi promjene i to na svim nivoima kako bi prestali biti „apsurdistan“,a sve više mjesto ugodnog i dobrog življenja. Kako ćemo to učiniti? Poznata rečenica: ne podobnost, samo stručnost. 

 

Odaberite dobre,moralne,sposobne i radne ljude,koji će znati zalagati se za vaše interese i želje svih građana, ne samo grada Splita, nego i vašeg okruženja. Bitni su nam svi ljudi koji žele biti dio budućnosti ove države. Želimo izgraditi društvo koje može biti primjer našem okruženju. Nastojimo napraviti viziju nekog novog i boljeg društva,koji može biti od koristi nama svima,a posebno za našu djecu.

 

Svjedoci ste ispadanje kostiju iz ormara. Kostiju koji su teški nekoliko desetaka milijuna kuna. Što je žalosno,nitko ne krade sitno,sve je postalo krupno. Oni koje se hvata su samo sitni kriminalci. Ukrali su nekoliko kuna. Oni će i dobiti najveće kazne. Upitajte se:tko je kažnjen? Tko je tako veli i tako moćan bio,a kažnjen je za svoje nečasne radnje? Sve kazne su na nivou packe po prstima.

 

Zbog svega toga svim članovima drugih stranaka želimo dati ruku pomirenja. Želimo biti prijatelji i ljudi koji su okrenuti prema viziji nove budućnosti. Sigurno je samo jedno,nećemo podržati one ljude koji su ogrezli u kriminalu i korupciji. Bit ćemo opcija koja traži i gradi nove vrijednsoti u našem društvu.

 

Oni koji su uništili jedno pokoljenje u ovoj državi postaju junaci našeg društva. Što je nama još i čudnije, postaju više pozicionirani političari u strukturama vlasti. Tko je tu lud,a tko je zbunjen?

 

Ovdje je bitna jedna država,a ta država je naša zajednička. Bit ćemo prijatelji,bit ćemo braća i sestre,samo morate se riješiti trulih krumpira. Krumpira koji žele uništiti san. San o našoj neovisnoj i samostalnoj državi HRVATSKOJ.